Suvlasnici imaju zakonsku obvezu upravljanje povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi, koja je registrirana (upisana) za obavljanje tih poslova. Upravitelj može biti obrtnik ili trgovačko društvo uz prethodno navedeni uvjet registracije poslova upravljanja u obrtnom ili sudskom registru. U pravnom položaju upravitelj je nalogoprimac, odnosno poduzima poslove koje su mu suvlasnici povjerili Ugovorom o upravljanju.

Ugovorom o upravljanju, reguliraju se  odnos suvlasnika s upraviteljem zgrade, odnosno prava i obveze upravitelja u poslovima upravljanja i održavanja zgrade.

Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici određuju uvjete i način upravljanja zgradom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati zgradom, opseg poslova koje će takva osoba obavljati i odgovornost za njihovo izvođenje. Kvalitetan međuvlasnički ugovor ključan je za izbjegavanje nesporazuma i sporova među vlasnicima, a takvim ugovorom mogu se preciznije regulirati i koji se to dijelovi, uređaji i instalacije u zgradi smatraju zajedničkima, odnosno održavaju iz sredstava zajedničke pričuve. Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici mogu regulirati i način raspodjele zajedničkih režijskih troškova (zajednička voda, struja, čišćenje i sl.) među suvlasnicima, kao i način korištenja zajedničkih prostorija.

U slučajevima kada stambena zgrada nije odabrala ugovorenog upravitelja, lokalna samouprava donosi odluku o prinudnom upravitelju. U tom slučaju ovlasti prinudnog upravitelja su privremene i ograničene uslijed nepostojanja Ugovora o upravljanju i Međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade. Kod ovakvog načina upravljanja posebno je teško izvesti nužne popravke za koje je potrebno osigurati veća financijska sredstva.